Pod prvim smatramo rješavanje sporova u obliku tužbi i zahtjeva pred pravosudnim tijelima. Suci moraju rješavati sporove koje pokrenu pojedinci ili pravne osobe preko svojih zastupnika ili zastupnika (odvjetnika) u okviru tužbi (optužbi) s preciznim poznavanjem i uključenošću u pravne stvari. Rješavanje pravnog spora u pravilu završava presudom.
Arbitraža i medijacija poznati su kao izvansudsko ili alternativno rješavanje sporova .
U arbitražama svaka od strana obično bira svog arbitra (arbitra za sporove) kojim predsjeda predsjednik arbitražnog suda. Arbitri iznose svoje argumente za svaku od strana. Na temelju razmatranja argumenata arbitražni sud donosi svoju odluku, ali odluka nije vezana pravnim normama u istoj mjeri kao sud, već arbitri odlučuju i na temelju moralnih normi, pravnih običaja, međunarodnih ugovora, itd.
Medijacija (mirenje, posredovanje, konsilijacija i sl.) je način rješavanja sporova u kojem nema suca ili arbitra. Strane u sporu slobodno biraju potpuno nepristranog i neovisnog posrednika koji im kroz razgovor nastoji pomoći da svoj spor riješe na neutralan način.
Može se tvrditi da je medijacija stara koliko i čovječanstvo i da je imala važnu ulogu u rješavanju sukoba tijekom razvoja ljudskog društva (iako se nije nazivala ovim pojmom). Ljudi su se oduvijek “voljeli svađati”. Kod Slovenaca je npr. oduvijek bio običaj da se vole parničiti za svaku sitnicu, dok je u nekim drugim kulturama odlazak na sud čak sramotan čin i znak slabe pregovaračke vještine. Određeni oblici “medijacije” prakticirali su se na našim prostorima u ne tako davnoj prošlosti, kada su u mjesnim zajednicama djelovala tzv. „vijeća naselja“, koja su sastavljena od moralno uglednih i pouzdanih predstavnika zajednice.
Medijacija kao stručno vođen postupak mirnog rješavanja sporova koji provode posebno educirani stručnjaci (pravnici, psiholozi, socijalni radnici i dr.) donesena je 2008. godine tzv. Zakonom o mirenju u građanskim i trgovačkim stvarima, ali su odredbe tog zakona dosta labave, a definicija “u građanskim i trgovačkim stvarima” preuska. U Republici Sloveniji medijacija je preporučeni ili čak obvezni prethodni postupak u većini pravnih sporova, koji strankama kao prvu opciju nudi sud, ali je u praksi ograničena znatnim nepovjerenjem stranaka i nepovoljnijim uvjetima za njegovu provedbu. Stoga se u mnogim pravnim sporovima medijacija uopće ne odvija. Nedvojbeno i zbog slabog poznavanja njegovih prednosti, o kojima je šira javnost nedovoljno educirana.
Medijacija u Sloveniji provodi se kao :
- sudsko posredovanje izravno unutar sudova,
- program vezan uz sud (ako je pružatelj medijacije treća strana kao što je vanjski pružatelj),
- potpuno neovisna djelatnost koju obavljaju kvalificirani izvođači (pojedinci ili organizacije…).
Cilj sudske medijacije je da stranke postignu sporazum o spornoj stvari. Fokusira se samo na spornu stvar i nastoji (nažalost, što je brže moguće) spor riješiti “mirno” tako da svaka od strana dobije nešto.
Suvremeni oblici tzv. alternativna izvansudska rješenja sporova razvila se uglavnom zbog slabosti koje se pojavljuju u sudskim postupcima.
Nedostaci sudskog rješavanja sporova uglavnom su u tome što je sudski postupak formalan, manje osoban, a zaključak rješavanja spora uvijek mora biti u granicama tužbenog zahtjeva. Sam postupak usmjeren je isključivo na okončanje spornog odnosa donošenjem sudske odluke. No, to često ne znači i stvarno rješenje spornog odnosa i nerijetko samo pogoršava spor. Sudski postupci su također dugotrajniji (što znači dugotrajnije emocionalno opterećivanje klijenata) i znatno skuplji.
Prednost medijacija koje se provode izvan prostorija suda je u tome što je rješavanje spora obično brže u procesu (obično je dovoljno nekoliko sastanaka, ali ponekad i samo jedan ili dva) te je učinkovito, pristupačno i istovremeno su zadovoljniji i sudionici koji zajednički utječu na sadržaj rješenja jer je bit medijacije donijeti zaključak u kojem pobjeđuju svi sukobljeni sudionici na način da se donese rješenje koje je najprihvatljivije i zadovoljavajuće za sve sudionike. U medijaciji se spor rješava po načelu “rješavanja problema”, a ne po načelu “natjecanja i protivljenja”, kao što je tipično za sudsko rješavanje.
Medijacija nije konkurencija sudu !
Važna mu je uloga rasteretiti sudove i suce koji posljedično mogu bolje obavljati svoje dužnosti te uvesti kulturu rješavanja sporova dijalogom. Sporazum koji sudionici potpisuju nakon provedenog postupka mirenja nije neposredno ovršan pa je naravno preporučljivo da ga sudionici sklope u obliku neposredno ovršne javnobilježničke isprave.
U postupku medijacije stranke imaju priliku izraziti svoje osjećaje, suočiti se s njima i stvoriti rješenje koje je povoljno za obje strane i koje često dovodi do „katarzičnog“ učinka. Presuda bi trebala imati i katarzičan učinak za obje strane. No, u “sukobu” obično pobjeđuje jedna strana, a ni ta često nije zadovoljna “ishodom”. Cilj posredovanja je tzv. Sporazum “win-win” (bez gubitnika i pobjednika) koji je zadovoljavajući za obje strane i koji daje dugotrajnije rezultate.
Iako se medijacija kao oblik rješavanja sporova prakticirala i prije razvoja modernog prava, mnogi je smatraju suvremenim civilizacijskim dostignućem na području rješavanja sukoba.
Važna mogućnost koju treba ponovno naglasiti je da se medijacija može provoditi i izvan sudova uz posebno educirane miritelje ili organizacije .
Agencija SPIN d. o. o. nudi mogućnost posredovanja koje provodi osoblje sa završenom izobrazbom za medijatora. Nudimo jednostavan, profesionalan i pristupačan pristup mirnom rješavanju sporova. Voljeli bismo da ljudi budu toliko osviješteni da sukobljenim stranama sugeriraju posredovanje ili da sami odluče o tome, čak i prije nego što se odluče spor riješiti sudskim putem. Time bi se prijepori u društvu presretali čim nastanu i pokušavali ih što prije riješiti.
Zainteresirani nam se mogu obratiti, gdje ćemo pokušati riješiti nastale sukobe i pridonijeti poboljšanju odnosa u svim područjima koja ograničavaju Vaš poslovni i/ili privatni život.
Više o posredovanju možete pročitati u BROŠURI agencije SPIN.
